  |
 |
| |
|
| <<< Natrag |
Datum objave: 3.1.2006 Rubrika: Europa |
|
|
|
|
|
Razgovarala Irena Frlan |
 Povjesničar Charles Ingrao, jedan od
voditelja projekta »Inicijativa znanstvenika: Suočavanje s jugoslavenskim
kontroverzama«, gostovao je nedavno u Zagrebu gdje se – zbog spomenutog
projekta – sastao i s predsjednikom Stjepanom Mesićem. Ingrao se, inače,
uglavnom bavi povješću rane moderne Europe te Habsburške monarhije o čemu
je objavio i nekoliko knjiga. Trenutno vodi »Inicijativu znanstvenika«,
koja se bavi kontroverzama bivše Jugoslavije – primjerice, njezinim
raspadom, ratnim zbivanjima koja su uslijedila, ulogom Haškog suda i
slično – a u projekt je uključeno oko 270 znanstvenika iz cijeloga
svijeta, uključujući i one iz zemalja bivše SFRJ. Kakav je stav političkih vođa iz regije prema ovom projektu? – Jedan od razloga uspješnosti ovog projekta je činjenica da nisu samo akademici uzbuđeni idejom zajedničkog projekta, nego su i politički lideri na svim stranama izrazili želju da ovaj projekt uspije. Izuzeo bih Vojislava Koštunicu jer ga on nije otvoreno podupro, ali razgovarali smo sa svim vođama u regiji i rekli su nam da je to dobro i da nas podupiru. Vjerujete li da je ta želja iskrena? – Mi smo povjesničari i naučeni smo biti vrlo skeptični prema onome što nam ljudi kažu. Ali način na koji su radili s nama uvjerio nas je da doista žele da ovaj projekt uspije. Jedan od ciljeva vašeg projekta je i diskreditiranje neutemeljenih mitova. Koje ste mitove dosad uspijeli pobiti? – Postoji cijeli niz mitova, primjerice onaj da je postojao plan genocida nad Srbima u Bosni. To je pogrešno, iako mnogi Srbi žele vjerovati da je to točno. Imamo mnogo srpskih znanstvenika na ovom projektu i niti jedan od njih nije niti naznačio da je to točno. Drugi mit, u koji danas vjeruju mnogi Srbi, jest da je 800 tisuća ljudi, izbjeglih s Kosova, bježalo pred NATO-vim bombama. Imali smo jednog člana na projektu koji je u to vjerovao, iako smo ga uputili na sve dokaze koje imamo. Maknuli smo ga s projekta jer su u tom slučaju dokazi, koje nije htio prihvatiti, bili toliko prevladavajući, pa smo mu rekli da ga ne možemo imati na projektu jer nema integritet kao znanstvenik. Dio vaših istraživanja odnosi se i na Haški sud. Ima li ta institucija ikakvu ulogu u pomirenju u regiji? – Haški tribunal ima nezamjenjivu ulogu u tome. Ovoj regiji je potrebno da bude svjesna što se dogodilo u zadnjih 15 godina. Haški sud nastoji biti neutralan i primjeniti isti princip pravde, a to je jedini način za poštena suđenja. Ljudi u Hrvatskoj trebaju razumijeti da je Haški sud bio optuživan da je antialbanski, antisrpski, antimuslimanski, antihrvatski. Dakle, to nije politički sud? – Politične su zemlje koje daju informacije Tribunalu. Ako će se suditi ratnom zločincu, a tajna služba neke vlade ima dokaze da je ta osoba kriva ili nevina i odluče dati tu informaciju, tek se tada toj osobi može suditi ili je osloboditi. No, Haški sud ima ograničenu sposobnost za istraživanje zločina. Prvenstveno, ne može istraživati bez dozvole zemlje. Godinama je Milošević odbijao dozvoliti Haškome sudu da istražuje zločine počinjene protiv Srba. Političari mogu, dakle, utjecati na to koje će informacije Tribunal dobiti. Ako vlade odluče biti političke, onda Haški sud ne može ništa učiniti. Koristi li ili ima li namjeru Haški sud u svojim procesima koristiti vaš projekt? – Ne, oni surađuju na način da nam, primjerice, dostave svjedočenja o nekoj temi koja nas zanima. Mogu li tužiteljima ili braniteljima koristiti nalaze vaših istraživanja? – Mislim da ne, jer naši dokazi dolaze iz izvora poput Haškog suda i iz objavljenih materijala koji su i tužiteljima i braniteljima dostupni. Iznimka je što imamo intervjue s ljudima s kojima Haag možda nije razgovarao. No, ne vjerujem da će ovaj projekt imati ikakvu ulogu u tom kontekstu. Jesu li, prema vašem iskustvu, zemlje regije spremne za suočavanje s prošlošću? – Znanstvenici jesu i to u cijeloj regiji. Albanski znanstvenici možda pritom imaju najviše poteškoća zbog pitanja neovisnosti Kosova koju priželjkuju gotovo svi Albanci s Kosova. Stoga je teško suočiti se s onime što su Albanci učinili Srbima, primjerice, krajem 90-ih godina, jer se boje da će ih to stajati neovisnosti. Ali, u ostatku Jugoslavije, ustvrdili smo da su znanstvenici sposobni suočiti se s prošlošću. Međutim, većina ljudi u svim zemljama još uvijek nije spremna prihvatiti zajedničku nit onoga što se dogodilo ili nije dogodilo. Smatrate li da bi Europska unija mogla pomoći zemljama regije u suočavanju s prošlošću? – Europska unija ima određena pravila o tome što neka zemlja mora učiniti prije nego postane članica. To su pravila koja se kreću od kvalitete vode, cesta ili obrazovanja do odnosa prema manjinama u zemlji i odnosima sa susjednim zemljama. U tom smislu, Unija je već predstavila određeni okvir. Ali, EU ne traži da zemlje koje ulaze u Uniju revidiraju svoje udžbenike. Ipak, ako razgovarate s ljudima u EU, postoji interes da ljudi iz bivše Jugoslavije izgrade budućnost zajedno jer jednoga će dana svi oni biti u Uniji kao članice. Vjerujete li da ovaj projekt može pomoći zemljama Jugoistočne Europe u njihovim aspiracijama prema Europskoj uniji? – Aposlutno. Čak, dapače, moja je Vlada identificirala Inicijativu znanstvenika kao nešto što će pomoći u tom procesu. Kakva je, prema vašem mišljenju, perspektiva regije za desetak, 15 godina? – Sigurno će stvari biti bolje. Ali, ne treba zaboraviti da je situacija danas znatno bolja nego prije, recimo, pet godina. Hrvatska je sjajno napredovala. Na temelju mojih rasprava sa znanstvenicima i ljudima iz američke Vlade, mogu vam reći da je od početka u mojoj vladi postojalo uvjerenje da će s Hrvatskom sve biti u redu. Bili smo zabrinuti za Srbiju, strašno zabrinuti za BiH, do danas smo zabrinuti i za Kosovo. Od samog početka, čak i kad se naša vlada nije moglo složiti s pokojnim predsjednikom Tuđmanom, znalo se da Hrvatska ima svjetlu budućnost. Ne brinemo se za Hrvatsku, Hrvatska je zapadno društvo koje se definira kao zapadno. Znamo da će Hrvatska biti u EU, samo je pitanje koliko brzo. Je li politika EU prema Zapadnom Balkanu fer? – Mislim da jest. No, politika je uvijek umijeće mogućeg. Moguće je učiniti više stvari u jednoj zemlji nego u nekoj drugoj. Prvenstvena briga moje zemlje u ovoj regiji je stabilnost. Ne žele ratove, terorizam i slično. Oni žele zadržati Crno Goru i Srbiju, željeli bi da Kosovo na neki način ostane dio SCG, ne žele vidjeti izbjeglice da žive kao u Palestini, kao potencijalni izvor sukoba. Tek nakon što osiguraju stabilnost, tada misle na pravdu. |
